Psihijatar o zimskoj depresiji: Kako prepoznati simptome i pomoći si

Baš kada se očekuju radost, obiteljska okupljanja i slavlje, kod nekih ljudi javlja se suprotan učinak: pojačana tuga, anksioznost i osjećaj usamljenosti. Zašto se zimska depresija često intenzivira uoči velikih blagdana, kako je prepoznati i kako si pomoći, za RTS je govorio psihijatar i psihoterapeut prof. dr. Vladimir Diligenski.

Zimsko razdoblje i blagdani kod dijela ljudi ne donose osjećaj radosti i euforije, već pojačano neraspoloženje, umor i bezvoljnost. Prof. dr. Vladimir Diligenski objašnjava da takozvana blagdanska depresija nema sve karakteristike kliničke depresije, ali može biti vrlo mučna za one koji je doživljavaju.

„Blagdanska depresija nema sva obilježja depresije, već se zapravo radi o lošem raspoloženju. Očekivanje susreta s najbližima i proslave blagdana za mnoge ljude predstavlja stresnu situaciju i nešto što ih uvodi u neraspoloženje“, navodi prof. dr. Diligenski.

Prema njegovim riječima, iza takvog stanja često stoje neriješeni odnosi i unutarnja preispitivanja.

„Iza toga obično stoje bračne svađe, loši odnosi ili osjećaj da se od prošle godine ništa nije promijenilo. Pojavljuje se i misao – svima je bolje, samo meni nije, vrijeme prolazi, a ja sam i dalje isti“, ističe dr. Diligenski.

Umor, nesanica i tjelesne tegobe kao najčešći simptomi

Uoči blagdana, kada se očekuju radost i optimizam, simptomi se kod nekih ljudi mogu pojačati. Kako objašnjava, najčešće se javljaju umor, nesanica i različite tjelesne smetnje.

„Prvo se javlja osjećaj umora povezan s depresivnim raspoloženjem, zatim nesanica koja je gotovo redovita, uz osjećaj tjelesnih tegoba – bolovi u mišićima, iscrpljenost i neraspoloženje bez vidljivog razloga“, navodi psihoterapeut.

Dodaje da je često riječ o unaprijed poznatom obrascu.

„Pacijenti koji imaju sezonsku, odnosno blagdansku depresiju, znaju da im se to ponavlja godinama. Unaprijed osjećaju da će im biti loše i žele započeti s nekom zaštitnom terapijom, jer je taj osjećaj vrlo mučan“, objašnjava profesor.

Svjetlost kao terapija i iskustva iz kliničke prakse

Kada ljudi prepoznaju početne simptome, pomoć je, kako kaže, lakša i učinkovitija.

„Lakše im je pomoći jer unaprijed prepoznaju simptome. Mi tada, uz terapijske postupke, pokušavamo to ublažiti“, ističe profesor, uz napomenu da sezonski afektivni poremećaj nije rijedak, osobito u sjevernim zemljama.

„U Skandinaviji je taj postotak između 10 i 20 posto, jer velik broj ljudi živi u mraku i bez dovoljno svjetla. Jedna od terapija je boravak u svijetloj prostoriji, uz lampe jačine oko 5.000 luksa, po dva do tri sata dnevno, što može značajno poboljšati stanje“, objašnjava profesor.

Iako ne postoji precizna domaća statistika, iskustvo iz prakse pokazuje da se pacijenti s ovim tegobama javljaju svake godine.

„Taj sezonski afektivni poremećaj nije nimalo bezazlen. Ponekad ima obilježja ozbiljne endogene depresije i javlja se upravo zimi – kada je hladno, nema svjetla i ljudi rjeđe izlaze van.“

Socijalni kontakti kao važan oblik prevencije

Profesor naglašava da kvaliteta života u velikoj mjeri ovisi o socijalnim odnosima i aktivnostima.

„Kvaliteta života je u socijalnim odnosima. Trebamo birati s kim provodimo vrijeme i da taj izbor bude pozitivan. Dobro je uključiti se u događanja, koncerte i aktivnosti koje se odvijaju uoči blagdana te unaprijed isplanirati ugodna iskustva“, ističe.

Prema njegovim riječima, svako aktivno uključivanje u život ima antidepresivni učinak.

„Svaka socijalna aktivnost je antidepresivno ponašanje – druženje, odlazak na posao, briga o izgledu. Postoji mnogo stvari i događaja koji mogu popraviti raspoloženje“, zaključuje prof. dr. Vladimir Diligenski.